Bogumilska

Zagledao sam se u neprirodno, u daljinu zagledane oči isposnika, i kao da je ovom očinjom zrakom došlo do zamjene mjesta. Odjednom sam vidio Isusa na mome mjestu među svjetinom, gdje sa interesom, kao i ja do maločas njega, posmatra mene i moj nezavidni položaj u ovoj podivljaloj gomili. Odjednom sam počeo da se znojim ne vjerujući da mi se dešava ovo što se dešava. Požalio sam se Pilatu da ja nisam njegov čovjek i da je on negdje dolje među ovom ruljom, ali isprike nisu pomagale. Svjetina je bila sve razularenija, a ja sve uplašeniji. Oči su mi već odavno premašile veličinu fildžana, u glavi mi je bubnjalo, kao ono kada je umiralo moje dječaštvo i ukazivala se prva mladenačka ljubav. Pitao sam se da li to dolazi smrt po mene ili je to još jedno od mnogobrojnih iskušenja koja su mi šibala životom.

U međuvremenu je Pilat prepustio svjetini da odluči o mojoj i Barabinoj sudbini. Svjetina k'o svjetina, natjerana žestokom predizbornom kampanjom, odlučila se za profitera i lovatora Barabu, dok ih moja oskudna odjevenost i više nego očit manjak sala nisu nikako mogli uputiti da sam ja pravi čovjek i da treba da izaberu mene, a ne ovog i ovakvog, kojeg ni jedan sistem dok je svijeta i vijeka neće promijeniti, a on će uvijek mijenjati strane priklanjajući se onoj koja pobjeđuje.

I dok je Baraba žurio među svoj narod da ga obraduje svojim oslobođenjem i podgrije njihovu zabludu, shvaćao sam da mi je presuđeno. Pilat je hladno prao ruke od svega. Mogao sam i da ga razumijem, on je došao ovdje da zastupa neke više svjetske interese i nisu ga interesovale naše interne pravde. Presudu je donijela ova neuka i razularena svjetina ne misleći unaprijed, nego unazad. No kakvu su si kašu skuhali takvu su i pokusali. Za mene nije još bilo sve gotovo, prave muke su tek dolazile.

Međutim, tek što su me osudili, nestalo je sve one slike koju sam imao i ja sam ponovno bio među svjetinom, a Isus na mom mjestu. Za trenutak osude, nas dvojica smo zamijenili mjesta. Osjetio sam nevjerovatno olakšanje, ali i žalost što nisam bio u ovoj svjetini da se usprotivim. To bi vjerovatno rezultiralo dodatnim čvorugama na mojoj glavi, ali tek sada sam u potpunosti razumio tog čovjeka. Krenuo je u neravnopravnu borbu i čini mi se da će onim što ga čeka, ipak izvojevati pobjedu koja je vrijedna sve ove muke.

Vojnici su ga poveli na turu batina koja mu je slijedila od Pilata po rimskim zakonima, zatim su ga kao kralja još krunisali krunom od trnja, dali mu trstiku umjesto kraljevskog žezla i pustili ga među one Barabine osloboditelje, koji su ga nagradili pregrštima udaraca svim što su stigli da dohvate i gomilama ptijalina koji se nenormalno lučio, kao kod zvijeri koje se spremaju da progutaju svoju žrtvu. Oni koji su ga do jučer cijenili i poštovali osuli su gomilu pogrda po njemu.

On se primio svoga križa na kojem će biti raspet sa nevjerovatnom vjerom da ono što je radio i da ono što i sada radi ima i te kako smisla, sa odlučnošću da svoj posao dovede do kraja, ma koliko ga to koštalo. Krenuo je na svoj put ka Lobanji, teškim i turobnim korakom. Povijao se pod teškim teretom koji je na njegova leđa stavljen, odlučan da ne pokaže ljudske slabosti, nego da ostane, ne tijelom, već duhom, uspravan i pokaže da su oni koji su ga bezočno osudili u krivu i da nisu ni svjesni što čine. Ubrzo se našao još jedan običan čovjek koji mu je pomagao da iznese ovaj teški teret. Teret svih ljudskih zabluda i zaluđenosti trenutnom politikom njegovih protivnika.

...